M E D
Med je proizvod života i rada pčela koji ne služi samo za njihovu ishranu. Med je izuzetno poželjan, a može se reći i neophodan u ishrani čoveka u cilju očuvanja zdravlja i obezbeđivanja energije koja je preko potrebna u uslovima savremenog života.
Za med se može reći da je „univerzalna“ zaštita. Mehanizmi ove zaštite su veom jednostavni ali vrlo efekasni – Obuhvataju u sebi različite kombinacije i reakcije fermenata (enzima) i ugljenih hidrata.
- Ugljeni hidrati, kojima med obiluje, štite od gladi i hladnoće – energetska vrednost meda je do 440 kcal na 100grama.
- Štiti od opšte slabosti – ugljeni hidrati iz meda koji dospevaju u organizam, pod dejstvom fermenata i enzima se razlažu i „pretvaraju“ u druge ugljene hidrate. „Posledica“ ovog je dodatni priliv energije što povećava radnu sposobnost organizma, kao i pročišćavanje organizma od toksina koji se u njemu neminovno nagomilavaju.
- Veoma efikasno štiti organizam od štetnih mikroorganizama sa kojima svakodnevno dolazimo u kontakt. Ferment glukozooksidaza deluje na ugljene hidrate meda, a kao rezultat hemijske reakcije javlja se hidrogen peroksid koj se meša sa fitoncidama što medu daje izuzetno jaka antibakterijska svojstva.
Američki naučnik Seket je sprovodio eksperimente u laboratoriji u vezi antibakterijskog delovanju meda. On je u epruvetama mešao bakterije, prouzrokovače izuzetno opasnih bolesti, sa medom. Ovim eksperimentom je došao do otkrića, da su sve bakterije, u zavisnosti od njihovog tipa, zbog antibakterijskog delovanja meda, uništene u roku od 10 do 48 časova.
U Sankt-Peterburgu su sprovedena ista istraživanja sa helikobakter (helicobacter pylori) – uzročnikom pojave čira i kancera želudca, koja su pokazala uspešno delovanje meda i u ovom slučaju.
Med je najbolje sredstvo za jačanje zdravlja, kao i za noramalizaciju, poboljšanje raspoloženja. Bez prirodnih „slatkiša“ mnogi bitni procesi ljudskog organizama se usporavaju i ne odvijaju na optimalan način. Usporava se rad ćelija mozga. Krv postaje gušća. Med je najpogodnije sredstvo u cilju popunjavanja naših rezervi ugljenih hidrata. Potpuno je bezbedan. U određenim količinama mogu ga koristiti i dijabetičari (ne diže nivo glukoze u krvi naglo kao beli šećer). Lako se apsorbuju i ima izuzetno prijatan ukus. Med je 25% slađi od šećera.
Med je i najstariji ljudima poznat „faktor“ produžetka ljudskog roda. Termin „medeni mesec“ se prvi put pojavio kod norvežana. Mladoženje su svakog dana prvog meseca braka u cilju „produžetka roda“ uzimale med ili su konzumirali napitke čiji je jedan od najbitnijih sastojaka bio med. To pokazuje i pozitivno delovanje meda na narušenu polnu moć. Od davnina je poznato i delovanje meda kao afrodizijaka i na muškarce i na žene.
Vrednost meda se razlikuje po dijastaznoj aktivnosti (dijastazni broj). Ovaj broj pokazuje količinu aktivnih enzima koje med sadrži u određenoj količini. Prema veličini dijastaznog broja donosi se odluka o biološkoj vrednosti meda kao lekovitog proizvoda, zbog toga što su enzimi odgovorni za procese promene materija u ljudskom organizmu.
Za med se može reći da je „univerzalna“ zaštita. Mehanizmi ove zaštite su veom jednostavni ali vrlo efekasni – Obuhvataju u sebi različite kombinacije i reakcije fermenata (enzima) i ugljenih hidrata.
- Ugljeni hidrati, kojima med obiluje, štite od gladi i hladnoće – energetska vrednost meda je do 440 kcal na 100grama.
- Štiti od opšte slabosti – ugljeni hidrati iz meda koji dospevaju u organizam, pod dejstvom fermenata i enzima se razlažu i „pretvaraju“ u druge ugljene hidrate. „Posledica“ ovog je dodatni priliv energije što povećava radnu sposobnost organizma, kao i pročišćavanje organizma od toksina koji se u njemu neminovno nagomilavaju.
- Veoma efikasno štiti organizam od štetnih mikroorganizama sa kojima svakodnevno dolazimo u kontakt. Ferment glukozooksidaza deluje na ugljene hidrate meda, a kao rezultat hemijske reakcije javlja se hidrogen peroksid koj se meša sa fitoncidama što medu daje izuzetno jaka antibakterijska svojstva.
Američki naučnik Seket je sprovodio eksperimente u laboratoriji u vezi antibakterijskog delovanju meda. On je u epruvetama mešao bakterije, prouzrokovače izuzetno opasnih bolesti, sa medom. Ovim eksperimentom je došao do otkrića, da su sve bakterije, u zavisnosti od njihovog tipa, zbog antibakterijskog delovanja meda, uništene u roku od 10 do 48 časova.
U Sankt-Peterburgu su sprovedena ista istraživanja sa helikobakter (helicobacter pylori) – uzročnikom pojave čira i kancera želudca, koja su pokazala uspešno delovanje meda i u ovom slučaju.
Med je najbolje sredstvo za jačanje zdravlja, kao i za noramalizaciju, poboljšanje raspoloženja. Bez prirodnih „slatkiša“ mnogi bitni procesi ljudskog organizama se usporavaju i ne odvijaju na optimalan način. Usporava se rad ćelija mozga. Krv postaje gušća. Med je najpogodnije sredstvo u cilju popunjavanja naših rezervi ugljenih hidrata. Potpuno je bezbedan. U određenim količinama mogu ga koristiti i dijabetičari (ne diže nivo glukoze u krvi naglo kao beli šećer). Lako se apsorbuju i ima izuzetno prijatan ukus. Med je 25% slađi od šećera.
Med je i najstariji ljudima poznat „faktor“ produžetka ljudskog roda. Termin „medeni mesec“ se prvi put pojavio kod norvežana. Mladoženje su svakog dana prvog meseca braka u cilju „produžetka roda“ uzimale med ili su konzumirali napitke čiji je jedan od najbitnijih sastojaka bio med. To pokazuje i pozitivno delovanje meda na narušenu polnu moć. Od davnina je poznato i delovanje meda kao afrodizijaka i na muškarce i na žene.
Vrednost meda se razlikuje po dijastaznoj aktivnosti (dijastazni broj). Ovaj broj pokazuje količinu aktivnih enzima koje med sadrži u određenoj količini. Prema veličini dijastaznog broja donosi se odluka o biološkoj vrednosti meda kao lekovitog proizvoda, zbog toga što su enzimi odgovorni za procese promene materija u ljudskom organizmu.
P R O P O L I S
U unutrašnjosti „zdrave“ košnice, postoje, skoro idealno sterilni uslovi. „Krivac“ za ovakve, sterilne uslove, koje je praktično nemoguće postići u okruženju u kome ljudi žive, je jedinstven i izuzetno cenjen produkt pčela - PROPOLIS.
Zahvaljujući svojim, veoma jakim antibakterijskim svojstvima, propolis veoma uspešno štiti pčele od svega što može da naškodi pčelinjoj porodici (od mikroba, bakterija, gljivica, pa čak i od miševa i leptira!). Novoizgrađene voštane ćelije, pčele pre polaganja jaja, takoreći okupaju, propoliziraju u cilju sprečavanja pojave svih vrsta oboljenja, kako u leglu, tako i u celoj košnici.
Zahvaljujući svojim, veoma jakim antibakterijskim svojstvima, propolis veoma uspešno štiti pčele od svega što može da naškodi pčelinjoj porodici (od mikroba, bakterija, gljivica, pa čak i od miševa i leptira!). Novoizgrađene voštane ćelije, pčele pre polaganja jaja, takoreći okupaju, propoliziraju u cilju sprečavanja pojave svih vrsta oboljenja, kako u leglu, tako i u celoj košnici.
- Izuzetno aromatičnog i prijatnog ukusa. Hemijski sastav propolisa je veoma složen i u velikoj meri zavisi od „paše“, odnosno drveća i biljaka sa koga pčele sakupljaju smolu od koje „prave“ propolis. Tokom istraživanja, u propolisu je pronađeno 284 raličitih jedinjenja, od kojih su stručnjaci uspeli da identifikuju svega 111! Poznato je da propolis sadrži smolaste kiseline, artipilin, fenole, balzame (kiseline kore drveta), vosak, eterična ulja, flavonoide, aminokiseline, i izvesnu količinu vitamina B grupe. Ostale komponente propolisa, i dan danas, nisu poznate nauci, ali je, i pored toga, nepobitno utvrđeno pozitivno delovanje propolisa na zdravlje čoveka.
- Nemoguće je ukratko navesti sva korisna svojstva propolisa. Njegove najbitnije karakteristike su te da čisti organizam, pomaže izbacivanju slobodnih radikala i hiperoksidanata, regeneriše ćelije organizma i reguliše njihov rad. Zahvaljujući ovakvom delovanju, propolis usporava procese starenja, poboljšava prirodni potencijal i izdržljivosti organizma. Zbog toga, nije slučajno da stručnaci propolis zovu „antioksidantna bomba“. Sva savremena istraživanja su potvrdila, odavno poznatu čenjinicu, da redovna upotreba propolisa dovodi do značajnog podmlađivanja organizma, čime se značajno produžava životni vek, kao i kvalitet života, a sve to na potpuno prirodan i zdrav način.
P O L E N - C V E T N I P R A H
Cvetni prah (polen) je prah sa prašnika biljaka, koga pčele sakupljaju i donose u košnicu. Značaj cvetnog praha za bezbedno prezimljavanje i rani razvoj pčelinjeg društva je veoma veliki. U proleće i preko leta, pčele prave zalihe cvetnog praha - polena. Ovaj, veoma cenjen i neophodan produkt u ishrani pčela, pre svega dobijaju matica i nove, mlade pčele što i govori o značaju polenovog praha i njegovoj korisnosti.
Za razliku od čistog cvetnog praha polen nije toliko jak alergen, jer ga pčele prilikom sakupljanja obrađuju svojima fermentima (enzimima). Ovi fermenti (enzimi) su osnovni razlog unikatnog delovanja polena na ljudski organizam.
1991. godine, u istraživanju koje je sprovela grupa nemačkih stručnjaka došlo se do određenih naučnih saznanja u vezi “svojstava DNK-nukleaze”. Srž ovog otkrića je u tome da je naučni tim otkrio i potvrdio da određeni fermenti (enzimi) polena ulaze u jezgro ćelije i uključuju se u procese sinteze u ćeliji. U toku ovih procesa, ti fermenti (enzimi) polena “rekonstruišu” očtećene lance DNK. Ovo produžava životni vek ćelije do nekoliko puta što govori i o mogućnosti blagotvornog delovanja polena na organizam čuveka u cilju optimalnog funkcionisanja, čime se povećava i kvalitet života.
Za razliku od čistog cvetnog praha polen nije toliko jak alergen, jer ga pčele prilikom sakupljanja obrađuju svojima fermentima (enzimima). Ovi fermenti (enzimi) su osnovni razlog unikatnog delovanja polena na ljudski organizam.
1991. godine, u istraživanju koje je sprovela grupa nemačkih stručnjaka došlo se do određenih naučnih saznanja u vezi “svojstava DNK-nukleaze”. Srž ovog otkrića je u tome da je naučni tim otkrio i potvrdio da određeni fermenti (enzimi) polena ulaze u jezgro ćelije i uključuju se u procese sinteze u ćeliji. U toku ovih procesa, ti fermenti (enzimi) polena “rekonstruišu” očtećene lance DNK. Ovo produžava životni vek ćelije do nekoliko puta što govori i o mogućnosti blagotvornog delovanja polena na organizam čuveka u cilju optimalnog funkcionisanja, čime se povećava i kvalitet života.
M A T I Č N A M L E Č
Sve pčele u početku svog životnog ciklusa
(prva 3 dana) u ishrani dobijaju matični mleč. Kasnije, one pčele radilice koje dolaze u kontakt sa matičnim mlečom žive 6 puta duže nego ostale pčele radilice koje ne dolaze u kontakt sa njim. To znači da se njihov životni vek produžava na 240-270 dana, u odnosu na 40-45 dana ostalih pčela radilica. U isto vreme, matice koje se hrane isklučljivo matičnim mlečom žive 7–8 godina. Njihov životni vek je 65 duži njego životni vek običnih pčela radilica. Ovu razliku ne čine anatomske osobine već do nje dolazi isključivo zbog načina ishrane.
Ako tu analogiju primenimo na životni vek čoveka, to bi značilo da bi polen produžio život 6 puta (na 350 – 500 godina!), a matični mleč 65 puta (do 5.000 godina!!!).
(prva 3 dana) u ishrani dobijaju matični mleč. Kasnije, one pčele radilice koje dolaze u kontakt sa matičnim mlečom žive 6 puta duže nego ostale pčele radilice koje ne dolaze u kontakt sa njim. To znači da se njihov životni vek produžava na 240-270 dana, u odnosu na 40-45 dana ostalih pčela radilica. U isto vreme, matice koje se hrane isklučljivo matičnim mlečom žive 7–8 godina. Njihov životni vek je 65 duži njego životni vek običnih pčela radilica. Ovu razliku ne čine anatomske osobine već do nje dolazi isključivo zbog načina ishrane.
Ako tu analogiju primenimo na životni vek čoveka, to bi značilo da bi polen produžio život 6 puta (na 350 – 500 godina!), a matični mleč 65 puta (do 5.000 godina!!!).
- Matični mleč je specifičan produkat žlezda pčela „negovateljica“ koji se koristi kao hrana za larve koju one skladište u posebno proširene ćelije – matičnjake. Matični mleč je jedinstvena supstanca izuzetnog sastava. U njega ulaze sve poznate vrste aminokiselina, masne kiseline, vitamini i više od 100 različitih mineralnih jedinjenja.
- Matični mleč stimuliše pravilan rast i razvoj celokupnog organizma, daje dodatnu snagu i izdržljivost, aktivira metaboličke procese u organizmu, normališe rad endokrinog sistema. Kao rezultat toga, korišćenjem matičnog mleča u ishrani se postiže normalizacija rada svih sistema i organizma kao celine.
- Svojstva matičnog mleča.
- Matični mleč stimuliše razvoj mišića.
- Pomaže razgradnju masnog tkiva koje se na ovaj način, u većoj meri, koristi kao izvor dodatne energije.
- „Optimizuje“ sastav krvi - belančevine matičnog mleča su analog krvnoj plazmi čoveka, tako ih organizam lakše iskorišćava i odmah tretira kao „svoje“.
- Normališe procese razmene svih materija u organizmu što kao posledicu ima poboljšanje seksualne aktivnosti čak i u „kasnim“ godinama (normališe se potencija).
- Istraživanja su dokazala da matični mleč izuzetno blagotvorno utiče na bolesti prostate.
- Kao dodatak ishrani se veoma prepotučuje tokom trudnoće kao sredstvo profilakse spontanog pobačaja, za normalan razvoja ploda, a posle porođaja za bolju laktaciju i oporavak organizma žene.
- Izuzetno dobro utiče na imuni sistem. Jak imunitet je prva zaštita od pojave bilo koje bolesti. Smanjuje i rizik od pojave onkoloških bolesti jer sprečava mutaciju genetskog koda u organizmu. Ovo delovanje matičnog mleča pomaže i očuvanje mladosti.
- Normališe krvni pritisak, poboljšava san, pamćenje, reguliše apetit, eliminiše hronični umor.
- Koristi se kao prirodno sredstvo rehabilitacije posle infarkta (srdačni udar) i insulta (moždani udar).
- Veoma delotvorno sredstvo u profilaksi ateroskleroze.
- Koristi se i u izradi kvalitetnih kozmetičkih preparata.